THT@MSU - Epizoda 1
1. Zbog čega ste prijavili svoj rad na natječaj “THTnagrada@msu.hr”, što ga čini posebnim?
2. Zašto je natječaj “THTnagrada@msu.hr” dobar za umjetnike i njihovu promociju?
3. Što vas je inspiriralo da postanete umjetnik? Što vam predstavlja najveći izazov pri stvaranju novih djela?
To su pitanja koje Fran Popović u ime HT-a i MSU-a, a vezano za ovogodišnje izdanje natječaja “THTnagrada@msu.hr”, mailom upućuje autorima čiji su radovi primljeni na izložbu.
“Odgovori će”, kako mailom autore informira Fran, “poslužiti za plasiranje informacija o vama u medijima te na internetu Hrvatskog Telekoma kako bi vas zaposlenici HT-a mogli bolje upoznati.”
Već se sutradan izabranim autorima mailom obraća i “THT tim”: “U dogovoru s našim Odjelom za odnose s javnošću započeli smo s promocijom ovogodišnje izložbe “Nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost T-HT@msu.hr”. Sve sudionike izložbe predstavit ćemo na našim web stranicama (www.msu.hr) kao i na društvenim mrežama (Facebook stranici i Instagram profilu MSU). Kako bismo što bolje predstavili umjetničke radove i najavili izložbu molimo vas da nam kratko odgovorite na pitanja:
1. Recite nam nešto više o procesu nastanka rada koji izlažete na izložbi “T-HT@msu.hr”, te zašto ste se odlučili prijaviti upravo taj rad?
2. Koja je po vama uloga umjetnika u današnjem društvu?”
Po svoj je prilici ovim drugim mailom poništen onaj prvi, pa bi umjetnici trebali zanemariti Franova pitanja i odgovoriti na ona postavljena od strane THT tima.
Pod pretpostavkom da autori nisu potpisali ‘zavjet šutnje’, odnosno da ova inicijativa nije dio ‘poslovne tajne’ kao što je to buđet ove manifestacije, o njenom je sadržaju, dakle, dozvoljeno otvoreno razgovarati.
Također je pretpostavka da će izabranim autorima elementarna pristojnost donekle uobličiti odgovore, koji bi kao takvi trebali odigrati nekakvu PR-ovsku ulogu u promociji izložbe, a drugim riječima i firme T-HT. Iz čega proizlazi kako je temeljna namjera ove inicijative izravnije uključiti umjetnike u reklamiranje firme T-HT.
No, što će se dogoditi ukoliko poneki autor odbije odgovoriti na ova pitanja? Hoće li ga se diskvalificirati s izložbe?
Što će se dogoditi ukoliko se neki autor u svom odgovoru izrazi nepovoljno spram temeljnih postavki ove izložbe, spram njenih produkcijskih okolnosti ili pak spram same firme koja ju financira. Nije naime isključeno kako bi odgovor na drugo pitanje THT tima mogao kao ulogu umjetnika označiti ukazivanje na devijacije suvremena društva te kao jednog od bitnih protagonista tih devijacija prepoznati upravo firmu T-HT.
Može li se takvome autoru replicirati pitanjem zbog čega je uopće sudjelovao, ukoliko se protivi politici koju vodi firma što financira izložbu?
Pa ukoliko dotični odgovori kako se prijavio zbog novca, smije li on u očima javnosti biti izjednačen s politikom te firme koja također postoji zbog novca?
Ili, s druge strane, što će misliti zaposlenici HT-a o mišljenju koje se suprotstavlja takvom ekonomskom modelu te, u krajnjoj liniji, ugrožava i njihovu egzistenciju?
Hoće li baš sve biti objavljeno?
Što ako se na drugi dio prvog pitanja, kao razlog prijave konkretnog rada, navede njegova niska produkcijska cijena. Zato što nagrada uključuje i otkup, pa dok se to ne razdvoji, nije moguće prijavljivati produkcijski zahtjevnije radove. Takva činjenica svakako nije dobrodošla u promociji izložbe zato što iz toga izravno proizlazi kako bi izložba bila uspješnija kada nagrada ne bi uključivala otkup.
Kako će se, dakle, izložba promovirati odgovorom koji denuncira njenu razinu?
Zaposlenici bi mogli rezonirati kako bi propaganda njihove firme ostvarena financiranjem izložbe eventualno mogla i njima koristiti, no ta je propaganda djelotvornija ukoliko je izložba kvalitetnija. Zašto se onda spušta njena razina?
Zato što je izložba temeljno i zamišljena kao oblik stvaranja zbirke umjetnina “THT MSU”, replicirat će im se. A umjetnici sudjeluju zato što im je čast imati radove u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti.
No, sada, ovim pitanjima, umjetnicima ta čast dodatno poskupljuje, stavljeni su u vinograd nebrana grožđa: s jedne strane uistinu imaju želju da im rad bude u fundusu, to ipak potvrđuje njihovu umjetničku vrijednost, no kao uvijet im se stavlja osobna izjava svojevrsne poslušnosti ili odanosti kupcu odnosno ideji koju taj kupac predstavlja.
Kao da je Michelangelo morao pismenom izjavom potvrditi svoju vjernost Crkvi. Ili barem potpisati pakt o nenapadanju. (Ali možda i jest morao.)
Zapravo se time ništa bitno i nije promijenilo. Osim što ta pitanja umjetnike pomalo i prisiljavaju na otvaranje očiju i svrstavanje. Kao da im je umanjena mogućnost ostavljanja po strani korporativna identiteta financijera izložbe, kao da su sada od strane tog identiteta prozvani da se o njemu izjasne. I to iz svoje osobne autorske pozicije. Kojoj je između redova sugerirano da ne grize ruku koju ju hrani i ne proziva upravo THT kao jednog od vinovnika nepovoljna stanja koji putem perfidnih manipulacija identificira obrazac protiv kojeg je moralnom umjetniku obaveza ustati.
Pa, s obzirom da je tendencija korporativne kompanije uglavnom jasna, postavlja se pitanje do koje mjere bi suradnik ove manifestacije – MSU, ipak načelno kao predstavnik nečega suprotstavljenog ideji čiste zarade pod bilo koju cijenu, trebao biti servilan odnosno biti aktivna poluga te tendencije.
Ili ja to nisam dobro shvatio, nego je drugo pitanje THT tima zapravo kukavičje jaje, odnosno prikriveni poziv na revoluciju.
